Nisu mogli naći posao ili ako bi ga našli, plaća je bila daleko od potrebite za normalan život. Stoga su, odvagnuvši sve dobro i loše, nakon dugog razmišljanja odlučili zaposliti se u inozemstvu, prvenstveno Austriji i Sloveniji, samo kako ne bi morali trajno se iseliti s cijelom obitelji, kojoj bi se vraćali vikendima i doprinosili joj financijski i svakom drugom smislu.
A onda, nakon kojeg mjeseca ili čak godine, takav, ne baš lak život naših radnika migranata, koji su tu ostavili obitelji i skrbe o njoj, naša država je obilato „nagradila“: ispostavila im je obračune prema kojima moraju platiti porez i u Hrvatskoj u visini od nekoliko desetaka tisuća kuna godišnje, i to čak nekoliko godina unatrag!
– Vani radim već tridesetak godina, a obitelj mi je tu ostala. Mogla je i ona otići, razmišljali smo i o tome, ali volimo ovu zemlju i nikada ni bih radio u inozemstvu i živio na dvije adrese da sam mogao ovdje naći posao za pristojnu plaću, a nisam jer je bio rat kada sam otišao, veli nam sugovornik, koji radi u Austriji gdje su veće plaće, ali priznaje da nije lako živjeti tako razdvojen, kada suprugu i djecu viđaš svega dan dva u tjednu.
I tako se on i njegova obitelj iz godine i godinu nose sa svim dobrim i lošim stranama ovakvog rada preko granice, koji je postao još teži 2018. godine kada ga je porezna uprava obavijestila da mora prijaviti inozemni dohodak, i to od 2012. godine. A razlog prijave dohotka je bio da i u Hrvatskoj plati porez na dohodak koji je platio već u Austriji, što je značilo po svakoj godini još oko 40 tisuća kuna u hrvatski proračun, odnosno ukupno 175 tisuća kuna na koje je obračunato i 50 tisuća kuna kamata!
– Sve poreze vani plaćamo, kao i mirovinsko i zdravstveno pa nam nije jasno zašto onda moram još plaćati porez i ovdje, i to bez ikakvih osjetnih olakšica u odnosu na druge zemlje koje isto imaju radnike migrante, to tim više što dobar dio vani zarađenog ovdje potrošimo, rekao nam je drugi sugovornik, ukazujući da se kod razreza poreza navodi „životni interes“ u Hrvatskoj, kojeg nema ni u jednom propisu, iako je radnicima i njihovim obiteljima zapravo od životne važnosti rad vani.
Nezadovoljni ovakvom situacijom, koju drže krajnje nepravednom prema njima, dvojica naših sugovornika, kao i još dvadesetak radnika migranata iz Varaždinske županije, ali i nekih slavonskih, okupilo se sinoć u Cestici na osnivačkoj skupštini Hrvatskog sindikata radnika migranata (HSRM), kojemu je cilj osigurati, unaprijediti i zaštititi interese i prava hrvatskih radnika, koji svoj rad obavljaju i u susjednim zemljama, kao što su Austrija i Slovenija.
– Radi se o tjednim migrantima koji vani rade uglavnom pet dana, a kroz vikend dolaze u Hrvatsku, dakle u inozemstvu su više od šest mjeseci pa su prema sporazumom s Austrijom njihovi porezni obveznici i ne bi smjeli platiti porez i u Hrvatskoj, ukazao nam je odvjetnik Željko Kaselj.
Izvor: Varaždinske vijesti, aktualno I.Kruhoberec
